<<Nazad

NOVI SAD

 

SUBOTA/NEDELJA , 15. i 16.07.2006.

Glas protiv rasipničke komore

 

  Nedavna konstutivna sednica Lekarske komore Srbije (LKS) ponovo je aktuelizovala brojna pitanja koja se postavljaju o modalitetu funkcionisanja ovog udruženja lekara. Na toj sednici, osim što je izabran predsedavajući, kao i radne grupe za izradu statuta i etičkog kodeksa, opet je došlo do razmimoilaženja oko načina organizovanja, ili jednostavnije rečeno, oko cene koštanja ovog udruženja.

  Privatni sektor se zalaže za jeftinu komoru, s minimalnom članarinom od 1.000 dinara godišnje, volonterskim rukovodiocima, besplatnom licencom i kontinuiranom edukacijom, tim pre što zakon to nalaže. Ovaj logičan koncept je prihvatljiv za veliku većinu lekara, jer je besmisleno imati bogatu komoru i isto tako, dakle, sjajno plaćene rukovodioce, a siromašne lekare i pacijente. Međutim, pored ovog racionalnog pristupa,stalno se pojavljuje i tendencija drugačijeg modela komore, u kojoj se barata pojmovima elitizma, prestižnosti, dostojanstva struke, esnafske važnosti i sličnim mistifikacijama. Naravno, iza ovih pompeznih pretenzija ne postoji nijedan konkretan odgovor na realne probleme koji danas muče lekare, već se sve ostavlja za neko buduće vreme, kada se bude vratilo „dostojanstvo profesiji“.

  Kad se razgrne dimna zavesa suvoparne retorike, valja pokušati razaznati o čemu se radi? Kao i uvek, razlog fraziranja je sasvim prizeman, pošto se radi o parama i pokušaju jedne interesne grupe da nametne velikoj većini lekarske struke merkantilan koncept lekarske komore.

  Matematika je prosta. Dvadesetak hiljada lekara treba da plaća obaveznu godišnju članarinu kao i troškove licenciranja, to jest dobijanja i produžavanja dozvole za rad. Ako taj broj pomnožimo samo sa sto evra troškova godišnje po lekaru (na šta ciljaju intersne grupe), odmah dolazimo do milionske sume. Dakako, u evrima. Svi smo svesni, samo što to ne želimo svi da kažemo, opasnosti od zloupotreba kod ovakvih obaveznih profesionalnih udruženja, u kojima se vrti veliki novac. Zbog toga se privatni sektor zalaže za jeftini model komore s malom stručnom službom, kako su već advokati organizovali svoju komoru. Čim je taj koncept jeftine i racionalne komore počeo da dobija podršku većine na konstitutivnoj skupštini, interesna grupa koja je sebe unapred projektovala na skupim funkcijama „rukovodilaca“ i onih koji (pro)daju licence – dozvole za rad, počeli su da se mniniraju rezultati rada ovog  skupa.

  Činjenice su neumoljive. Zakon o lekarskim komorama je loš, zbog toga što osim neprirodnog spoja lekara – državnih službenika i lekara – privatnih preduzetnika u jednu obaveznu profesionalnu organizaciju, omogućava i formiranje brojnih administrativnih tela s ogromnim ovlašćenjima. Ta izuzetno velika ovlašćenja su uvek i uzrok velikih zloupotreba, posebno u Srbiji, i privatni sektor na to ukazuje već duže vreme. I kada više lekara to jasno i glasno kaže pred brojnim članovima skupštine iz cele zemlje i predloži koncept kojim će se sprečiti rasipničko ponašanje, tada nema otvorenog protivljenja jer nema ni valjanih argumenata. Ali, posle nekoliko dana počije reagovanje onih koji vide da im izmiče milionski plen, svesnih toga da neće moći da žive od sastančenja i upravljanja sudbinama drugih lekara.

  Ta lekcija je davno naučena: skrivanje iza demagoških paravana uobičajena je praksa određenih interesnih grupa srpskog zdravstva, a sve radi zamene teza i zamagljivanja ekonomske suštine problema.

  Posebno su lekari Vojvodine u proteklom periodu platili visoku cenu ovakve demagagije. Udruženje građana koje sebe naziva „Lekarska komora Vojvodine“ već nekoliko godina dovodi u zabludu brojne lekare u pokrajini, naplaćuje skupe članarine i izdaje „licence“, iako su i članstvo i papir u zakonskom pogledu potpuno bezvredni i neobavezujući. I što je najžalosnije, ta grupa lekara stalnim manipulacijama o budućoj obaveznosti ove fantomske komore, svoju lukrativnu aktivnost prodaje magle uporno nastavlja. Naravno, na račun brojnih lakovernih lekara, osiromašenih i zbunjenih bujicom tranzicije, koji su poverovali u razne šuplje fraze, iza kojih se krije samo lični interes pojedinaca. Dobra strana, ako je uopšte ima, te skupe zablude čija su žrtva bili vojvođanski lekari jeste što sada tačno znamo kakva lekarska komora ne sme da bude. Prema tome, na jesenjim izborima za organe budućeg vojvođanskog ogranka LKS neophodno je prepoznati i eliminisati ove prodavce licenci, koji uporno profitiraju na naivnosti svojih  kolega. I naravno, javno ih zapitati šta su uradili s desetinama hiljada evra koje su do sad uzeli kolegama preko lažnog predstavljanja.

  Očigledno je da suština planiranja rada buduće komore mora da se zasniva pre svega na realnoj proceni odnosa cena/korist za pacijente i lekare. Sve ostalo predstavlja samo zamenu teza, a retrogradna argumentacija, s fokusiranim napadom na predstavnike privatnog sektora, ima za cilj da spreči konkretnu analizu koštanja komore.

  Jer, u zemlji siromašnih lekara i građana skupa komora je korisna samo onim forumskim doktorima i interesnim grupama koji svoj prosperitet traže u naplaćivanju birokratskog monopola, ne u lečenju pacijenata.   

 Piše: Dr Jovan Rakić

iz Saveta za reformu DLV,

član Društva privatnih lekara i stomatologa Srbije

<<Nazad