Ako
vam u ovom trenutku ortoped zakaže operaciju veštačkog kolena, bićete
na operacionom stolu tek u aprilu 2023. godine. Umesto vas, u bolnicu
će biti primljena osoba kojoj je ta intervencija zakazana 8. decembra
2015. godine. Na operaciju katarakte čekaćete 254 dana, a na operaciju
kuka nešto manje od godine – 314 dana.
Imajući
na umu da se većina ovih dijagnoza postavlja u trećem životnom dobu,
odnosno oko 60. godine života, možemo da izvedemo sledeću računicu:
osoba koja je zašla u sedmu deceniju verovatno radi od tridesete godine
i ako pretpostavimo da je tokom svog radnog veka zarađivala današnju
prosečnu platu, koja u ovom momentu iznosi 54.521 dinar, odnosno 462
evra, znači da je ona u proteklih 30 godina svakog meseca u zdravstvenu
kasu Srbije uplaćivala 60 evra, što dalje znači da se u budžet RFZO-a
za tri decenije „slilo" 21.600 evra. Umesto da bude operisana, ova
osoba pridružiće se „armiji" od 66.573 pacijenta, koliko se trenutno
nalazi na listama čekanja.
Imajući
na umu da ukupni troškovi operacije katarakte u državnoj bolnici iznose
oko 270 evra (iako se ova usluga u proseku naplaćuje 1.000 evra u
privatnim zdravstvenim ustanovama), to zapravo znači da zdravstveni
osiguranik neće moći odmah da „naplati" svoje višedecenijsko ulaganje u
kasu RFZO-a, već će morati da čeka osam meseci kako bi stigao na red u
prenatrpanoj državnoj bolnici. Odnosno – četiri godine ako je u pitanju
operacija veštačkog kolena.
Posebno
zabrinjava činjenica da u ovom momentu na ugradnju internog
defibrilatora čeka 350 ljudi, a ti pacijenti jednostavno ne smeju da
čekaju ni dan na ovu operaciju. Na ovu intervenciju u proseku se čeka
146 dana.
Iako
Ministarstvo zdravlja voli da se pohvali činjenicom da se na listama
čekanja za operacije i preglede danas nalazi 6.000 ljudi manje nego pre
šest meseci, trenutno 21.622 pacijenta čekaju na operaciju katarakte,
8.766 njih čeka ugradnju veštačkog kolena, magnetnu rezonancu kičme
čekaju 4.103 osobe, MR glave čeka 4.007 pacijenata, dok je na listi za
koronarografiju srca 3.006 bolesnika…
U
želji da uvedu red u redosled bolesnika koji čekaju operaciju koja
znači kvalitet života, a ponekad i sam život, zdravstvene vlasti su
početkom prošle godine donele odluku da se u bolnice uvede novi
softver, liste čekanja pročešljaju i utvrdi gde postoje problemi. Prve
analize su pokazale da su se neki pacijenti prijavljivali u više
bolnica, neki su u međuvremenu preminuli, a neki već bili operisani. Na
taj način sa lista je izbrisano oko 15 odsto upisanih pacijenata. U
Ministarstvu zdravlja objašnjavaju da oni u saradnji sa Republičkim
fondom za zdravstveno osiguranje sprovode sve mere kako bi se liste
čekanja na lekarske intervencije redukovale i hvale se podatkom da su
te liste u proteklom periodu skraćene za 20 odsto, da se ažuriraju
svaki dan i da su apsolutno transparentne i dostupne javnosti na sajtu
RFZO.
U
resornom ministarstvu ističu da je u izgradnju, rekonstrukciju i
opremanje zdravstvenih ustanova u periodu od 2014. do kraja 2018.
godine uloženo skoro osam milijardi dinara. Velika materijalna ulaganja
imaju za cilj i stvaranje uslova za kvalitetno obavljanje najsloženijih
medicinskih zahvata u većem broju zdravstvenih ustanova, upravo u onima
u kojima postoje liste čekanja. Na taj način, kroz rasterećenje velikih
zdravstvenih centara, očekuje se i znatno skraćenje listi čekanja –
pojašnjavaju u resornom ministarstvu i napominju da je početkom godine
ministar zdravlja dr Zlatibor Lončar organizovao sastanak sa
direktorima zdravstvenih ustanova zbog smanjenja i redukovanja lista
čekanja za ortopedske operacije i operacije katarakte.
Međutim,
s obzirom na to da se na listama čekanja nalazi oko 70.000 pacijenata,
a da se vreme čekanja na neke operacije meri i godinama, nameće se
logično pitanje – da li se i kako ove liste mogu skratiti? Direktor
Klinike za očne bolesti Kliničkog centra Srbije, profesor dr Milenko Stojković,
ističe da se u toj ustanovi izvrši između četvrtine i trećine svih
operacija katarakte u Srbiji, iako bi ova bolnica trebalo da operiše
svega deset odsto svih pacijenata u našoj zemlji. Sve ostalo trebalo bi
da rade manji zdravstveni centri i gradske bolnice u unutrašnjosti
Srbije. On kaže da se poslednjih pet godina na toj klinici godišnje
izvrši između 4.500 i 5.500 operacija, što je, kako ocenjuje, „potpuno
nenormalno". Iako primećuje da profesionalnoj sujeti godi što veliki
broj pacijenata iz Srbije ima najveće poverenje u lekare Klinike za
očne bolesti i želi da se operiše u prestonici, dr Stojković kaže da bi
sa smanjenjem broja pacijenata koji dolaze iz unutrašnjosti i iz mesta
u kojima se skoro uopšte ne radi operacija katarakte ili se radi u
malom broju, broj pacijenata na njihovoj listi čekanja smanjio na
polovinu – možda čak i ispod toga. On smatra da je uključivanje
privatnika za operaciju katarakte dosta smanjilo liste čekanja, za
nekih 5.000-6.000 ljudi. Međutim, dr Stojković skreće pažnju na
činjenicu da Srbija nema dovoljno hirurga ni u državnim ni u privatnim
ustanovama koji su kompetentni da bez mnogo komplikacija rade veliki
obim operacija.
Predsednik Novog sindikata zdravstva Živorad Mrkić
kaže da je žalosno što se brojka na listama čekanja za operacije kreće
oko 70.000 poslednjih godina i konstatuje da je to posledica neulaganja
u kadrove, u njihov materijalni i profesionalni status.
„Za
pohvalu je to što je Ministarstvo zdravlja poslednjih godina ulagalo u
građevinsku strukturu, aparate i opremu, ali je za kritiku činjenica da
se nije ulagalo u stručnjake. Jedno vreme došlo je i do prekida prijema
specijalizanata, a zbog niskih plata i zabrane zapošljavanja u javnom
sektoru, veliki broj naših zdravstvenih radnika otišao je u
inostranstvo, posebno u Nemačku. Prema podacima Fiskalnog saveta, samo
od 2015. godine iz zemlje je emigriralo 6.000 zdravstvenih radnika",
kaže Mrkić.
Komentarišući
činjenicu da na ugradnju endoproteze kolena čeka oko 9.000
ljudi,operaciju kuka čeka oko 10.000 osoba, a operaciju katarakte oko
22.000 njih, on ističe da su te operacije veoma zahtevne i da njihovo
odlaganje utiče na nečiju radnu sposobnost i kvalitet života. Međutim,
ne treba smetnuti sa uma oko 1.100 ljudi koji čekaju na ugradnju
veštačkih srčanih valvula, što nije pitanje kvaliteta života ili radne
sposobnosti, već samog života.
Marina Mijatović,
ekspert za prava pacijenata iz organizacije „Pravni skener" koja je
osnovana sa ciljem da pomogne građanima da u lavirintu zdravstvenog
sistema potraže i ostvare svoja prava, podseća da u Pravilniku o
listama čekanja, kojim se određuje koje su usluge na listi čekanja i
koliki period čekanja podrazumevaju, ne postoji nijedna usluga na koju
je predviđeno da se čeka duže od 12 meseci.
„Ovaj
pravilnik RFZO-a odobren je od strane Ministarstva zdravlja i njime je
predviđeno da osoba ima prava da tuži zdravstvenu ustanovu ako se na
uslugu čeka duže od predviđenog vremena, jer su ti rokovi stavljeni iz
medicinskih razloga. To u prevodu znači da ako lekar kaže da operacija
mora da se uradi u roku od šest meseci, a pacijent čeka na nju duže od
godinu dana, on ima pravo da tuži bolnicu. Međutim, ljudi se plaše da
to urade", konstatuje naša sagovornica.
Ona
takođe podseća da po Zakonu o pravima pacijenata, koji je donesen 2013.
godine, pacijent može da se obrati zaštitniku prava osiguranika, koji
je službenik RFZO i savetniku za prava pacijenata, ako mu usluga nije
na vreme pružena. Međutim, praksa pokazuje da se pacijenti obično žale
savetniku ako u domu zdravlja čekaju nekoliko sati na pregled i
eventualno kada specijalistički pregled zastari duže od 30 dana. Osim
toga, po istom zakonu, svaki pacijent ima pravo da bira ko će ga
operisati – zbog toga se na intervencije najviše čeka u Beogradu. A na
pitanje da li je neki pacijent tužio bolnicu jer mu nije pružila uslugu
u zakonom predviđenom roku, Marina Mijatović kaže da nije čula za takav
slučaj.
„Moj
je generalni utisak da pacijenti nisu dovoljno informisani o svojim
pravima, a zdravstvene vlasti igraju na kartu njihove neinformisanosti
i straha da će im se sistem osvetiti ako ga budu tužili. Formalnopravno
gledajući, mene kao pacijenta ne treba da zanima da li sam ja peta ili
525. na listi čekanja i da li će softver izračunati da na operaciju
stižem za pet dana ili pet godina. Po pravilniku koji su same donele,
zdravstvene ustanove su u obavezi da mi urade operaciju ili
dijagnostiku, a ako to nisu u mogućnosti, moraju da izdaju potvrdu da
ne mogu da me operišu za godinu dana. Dakle, mora da postoji
materijalni dokaz da je pacijentu zakazana operacija za tri godine. U
toj situaciji, on može da tuži bolnicu", naglašava advokat „Pravnog
skenera".
Na
pitanje – kako da tumačimo podatak da se u svakom trenutku poslednjih
pet godina oko 70.000 pacijenata nalazilo na listama čekanja, dr Draško Karađinović
iz NVO „Doktori protiv korupcije" kaže da se ne radi (samo) o
nesposobnim direktorima domova zdravlja ili upravnicima klinika, već da
je u pitanju sistemski problem s obzirom na to da srpsko zdravstvo ni u
2019. godini nije reformisano, već „zadržava formu mutanta, mešanca
socijalističke organizacione strukture i divljih tržišnih distorzija
karakterističnih za tranzicioni, postsocijalistički period".
„Za
početak, nije reformisan segment primarne zdravstvene zaštite, odnosno
domovi zdravlja gde i dalje imamo kolektivistički okvir svojstven
prethodnom državnom uređenju. Tu je prvo usko grlo za pacijente koji
mnoge usluge na ambulantnom nivou ne dobijaju u domu zdravlja, već su
prinuđeni da idu u privatni sektor. Tipičan primer je bujanje privatnih
biohemijskih laboratorija koje su vrlo često u neposrednoj blizini
državnih domova zdravlja – setite se kada ste u domu zdravlja uspeli da
uradite biohemijske analize. Za tu vrstu usluga se i ne vode liste
čekanja jer se danas maltene podrazumeva da se mogu dobiti u razumnom
roku samo plaćanjem iz džepa u privatnim biohemijskim laboratorijama.
Kad bi i tu postojale liste čekanja, videlo bi se do koje je mere
sistem nefunkcionalan. Na sekundarnom i tercijarnom, bolničkom nivou
imamo 70.000 pacijenata koji čekaju uslugu, bilo dijagnostičku tipa
magnetna rezonanca, ili skener, bilo terapeutsku intervenciju kao što
su ortopedske ili oftalmološke".
Na
konstataciju da mnogi analitičari korupcije u zdravstvu ističu da liste
čekanja prave direktori klinika koji na taj način vrše indirektni
pritisak na pacijente da pređu u (njihovu) privatnu praksu, s obzirom
na to da operacija katarakte košta od 120.000 do čak 180.000 dinara (po
oku), dok se cena operacije kuka „penje" na pet-šest hiljada evra, naš
sagovornik kaže:
„Sistemski
zakoni – pre svega Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom
osiguranju, sadrže u sebi fabričku grešku još od 2005. godine kada su
usvojeni i od tada, uz povremene kozmetičke izmene, definišu
zdravstveni sistem. Ovi zakoni legalizuju konflikt interesa, jer su
omogućili da oko 7.000 lekara radi i u državnom i u javnom sektoru, što
je neshvatljivi presedan u javnom sektoru. Jasno je da su posledice
poražavajuće i razumljivo je da su vrlo često liste čekanja veštačke,
što je način da se pacijenti transferišu u privatni sektor. To ne
moraju da rade direktori, dovoljno je da tolerišu neproduktivnost
mnogih od 7.000 državnih lekara koji rade dopunski u privatnom sektoru.
Tu imamo ono što se stručno zove koruptivna koalicija zaposlenih u
javnoj službi: direktori gledaju svoj interes u javnim nabavkama, a one
u državnom zdravstvu prelaze milijardu evra godišnje, a svojim
zaposlenim lekarima tolerišu nisku produktivnost i stvaranje uskih
grla, što onda pacijente tera u privatni sektor u kome ih čekaju ti
isti državni lekari. Nema talasanja, niko nikoga tu ne dira, na šteti
je samo osiguranik koji to sve plaća preko doprinosa, a potom još
jednom iz džepa."
Dr
Draško Karađinović upozorava da se u posebno kritičnoj situaciji nalaze
onkološki pacijenti, s obzirom na čestu multidisciplinarnu terapiju.
Norma je da početak radioterapije treba da bude do četiri nedelje posle
hirurške intervencije – sve preko toga smanjuje verovatnoću izlečenja.
On podseća na najpoznatiju aferu u vezi sa listama čekanja koja se
vezuje za Institut za onkologiju u Sremskoj Kamenici, čije je
rukovodstvo 2013. godine sklopilo ugovor sa Zavodom za zdravstveno
osiguranje Republike Srpske prema kome su se u ovoj ustanovi, bez
obzira na nedostatak kapaciteta, lečili i strani bolesnici. Tada su
uvedene liste čekanja, koje su mnoge pacijente obolele od raka koštale
života, jer su čekali na terapiju i po više meseci. Trećina pacijenata
iz Srbije umrla je ne dočekavši zračenje.
OVDE
Agencija
za borbu protiv korupcije pokrenula je postupak protiv dr Dušana
Jovanovića, direktora Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici, zbog
opravdane sumnje da je postupio suprotno zakonu i omogućio da se preko
liste čekanja na zračnu terapiju ubacuju strani državljani na štetu
građana Srbije koji uživaju pravo na obavezno osiguranje. Tada je
direktor vašingtonskog Nacionalnog centra za uzbunjivače Stiven Kon ovu
aferu ocenio kao masovno ubistvo nedužnih ljudi. Kada je predstavnica
„Doktora protiv korupcije" dr Dragana Jovanović zatražila od tadašnjeg
predsednika i premijera Srbije da ispitaju odgovornost zdravstvenih
vlasti zbog trgovine listama čekanja na Institutu za onkologiju
Vojvodine, zdravstvena inspekcija je utvrdila da je, manje-više, sve
rađeno po zakonu…
„Direktan
saučesnik ove enormne koruptivne afere sa fatalnim ishodom za mnoge
obolele od malignih bolesti u Vojvodini su službe Ministarstva zdravlja
i tadašnji ministar. A trgovina listama čekanja je bila moguća baš zbog
te odredbe koja legalizuje konflikt interesa i dopušta dopunski
privatni rad u državnoj bolnici. U tadašnjem zakonu to je bio član 199,
a u nedavno usvojenom zakonu o zdravstvenoj zaštiti to je član 60.
Podsećam da je Agencija za borbu protiv korupcije u službenom rešenju
utvrdila da su domaći pacijenti preskakani od inostranih na listi
čekanja za zračenje za iznose od tri do četiri hiljade evra. Lekarka
uzbunjivač Bojana Bokorov, koja je dokumentovano ukazala na ovu
monstruoznu aferu, kažnjena je izbacivanjem sa Medicinskog fakulteta u
Novom Sadu, a članovi dekanskog kolegijuma koji su je progonili su
napredovali i sada rukovode ovom univerzitetskom ustanovom koja školuje
mlade lekare, što je zapanjujuće. Kada takva afera o kojoj je brujala
godinama domaća i međunarodna javnost prođe bez sankcionisanja
odgovornih kako na Institutu za onkologiju Vojvodine i novosadskom
Medicinskom fakultetu, tako i u Ministarstvu zdravlja kao regulatornom
telu, onda je sve moguće i sve dopušteno i čuđenju mesta nema.
OVDE
Kad pacijenti odbiju operaciju kod privatnika
Kada
je u februaru 2016. godine Republički fond zdravstvenog osiguranja
uputio javni poziv privatnim očnim bolnicama da operacije katarakte
rade o trošku države, kako bi se smanjile liste čekanja, očekivalo se
da će pacijenti masovno zakucati na vrata privatnih oftalmoloških
klinika. Umesto toga, usledilo je iznenađenje: od 12.000 kontaktiranih,
samo se 2.110 pacijenata opredelilo za operaciju u nekoj od 10
privatnih očnih klinika. Većina njih odlučila je da i dalje ostane na
listama čekanja, iako je prosečno vreme čekanja na ovu intervenciju
tada iznosilo 13 meseci.
Oftalmolozi
nisu bili iznenađeni ovakvim razvojem događaja, jer znaju da se
pacijenti vezuju za svoje doktore. Osim toga, mnogi pacijenti koji
pored katarakte imaju dodatne promene na oku, kao što su povišeni očni
pritisak ili promene na očnom dnu, znaju da ove promene zahtevaju i
dodatne intervencije, dugotrajniji tretman i česte kontrole.
Liste čekanja u svetu
Tačno
je da liste čekanja postoje i u najrazvijenijim zemljama sveta, ali se
vreme čekanja na operaciju meri nedeljama, a ne godinama. Zvanična
statistika OECD-a svedoči da se na operaciju katarakte čeka 91 dan u
Australiji, 46 dana u Kanadi, 35 dana u Holandiji, 94 dana na Novom
Zelandu, 66 dana u Portugaliji, 108 dana u Španiji i 66 dana u Velikoj
Britaniji.
Na
operaciju kuka u Australiji se čeka 116 dana, u Kanadi 87 dana, u
Holandiji 42 dana, na Novom Zelandu 104 dana, u Portugaliji 140 dana, u
Španiji 161 dan, u Ujedinjenom Kraljevstvu 90 dana, Danskoj 51 dan. Na
operaciju kolena, u Australiji se čeka 184 dana, u Kanadi, 106 dana, u
Holandiji 42 dana, na Novom Zelandu 114 dana, u Portugaliji 206 dana, a
u Velikoj Britaniji 97 dana.