Dok u Institutu za transfuziju krvi Srbije uporno ponavljaju da je nestašica krvi i da su životi brojnih pacijenata ugroženi, u toj ustanovi istovremeno su nonšalantno bacili znatnu količinu ove dragocene tečnosti, jer je ustanovljeno da je pakovana u kese kojima je istekao rok trajanja!
- U Institutu se tačno zna ko je zadužen za proveru kvaliteta opreme. Provera roka trajanja kesa je osnovna i rutinska stvar. Međutim, to u ovom slučaju nije urađeno, pa je ovaj skandal otkriven tek na odeljenju za preradu krvi - priča naš sagovornik i dodaje da će zbog ovog javašluka, za koji se saznalo pre tri sedmice, biti uništeno minimum 28 jedinica krvi koje su nekome mogle da spasu život.
Ističe da je ovo samo jedan u nizu primera neodgovornosti zaposlenih u Institutu.
-
Protiv odgovornih lica pokrenut je i disciplinski postupak, ali deluje
kao da je istraga stala. Videćemo šta će se desiti. Ne bi me čudilo da,
kao i u nekim drugim slučajevima, cela afera jednostavno bude zataškana
- dodaje on.
Stevan
Požega, predsednik Udruženja dobrovoljnih davalaca krvi Novi Sad, kaže
da je strašno da propadne i jedna kesa krvi, jer to govori o odnosu
Instituta i prema pacijentima i prema dobrovoljnim davaocima.
-
Strašno je da se u Institutu tako bahato i neodgovorno ponašaju.
Međutim, to je samo kap u moru kad se pogleda kolika količina krvi se
godišnje baci umesto da se preradi u lekove. Svesno je uništen Centar
za frakcionisanje krvi, pa se tako svake godine baci oko 40 tona krvne
plazme davaoca, a uvoze se lekovi pravljeni od plazme za čiji kvalitet
ne postoji stopostotna garancija - kaže Požega, koji je i sam dao krv
preko 200 puta.
U
Institutu za transfuziju krvi Srbije nismo dobili odgovore na pitanja
koja smo im uputili još pre tri dana. Iako nam je u utorak, kada smo ih
pozvali, obećano da ćemo odgovore dobiti u toku sutrašnjeg dana, to se
još nije dogodilo.
Ružica Kantar
Afera za aferom
Plazma propalazbog kvara hladnjače
ITKS se našao u centru skandala i 2014. godine, kada je otkriveno da su četiri tone krvne plazme propale zbog kvara u hladnjači. Podsetimo, od 4. do 8. jula 2014. temperatura u hladnjači porasla je sa minus 25, na koliko se čuva krvna plazma, na čak deset stepeni. Da stvar bude još gora, sa uništavanjem plazme se krenulo tek tri godine kasnije, nakon što je Kurir upozorio da se kontaminirani krvni produkti, iz nepoznatih razloga, još uvek skladište u Institutu.
Draško Karađinović
Ko zna koliko se slučajeva ne otkrije
Draško Karađinović iz NVO Doktori protiv korupcije kaže za Kurir da bespotrebno bacanje krvi govori o svojevrsnom javašluku i neodgovornosti zaposlenih, ali i same ustanove.
- Ko zna koliko se takvih slučajeva ne otkrije. I dok tako bacamo krv, koja je preko potrebna pacijentima i od koje možemo napraviti lekove, godišnje trošimo oko 30 miliona evra na uvoz lekova iz inostranstva. Takav odnos predstavlja direktan udar na građane, pacijente i zdravstveni sistem