<<Nazad


http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=84026

broj 3289, 09.01.2014.

 

                                                 Zdravstvo — Pravo lice Srbije

Šampioni korupcije 

Drugu godinu zaredom Srbija je prema evropskom indeksu zdravstva poslednja u Evropi, ali su zvaničnici ubeđeni da samo u našem slučaju indeks postaje odraz evropske zlobe i neproverenih glasina



Kada je prošle godine švedska ekspertska organizacija (Euro Health Consumer)  prvi put uvrstila Srbiju u godišnji izveštaj i rangirala nas prema evropskom zdravstvenom indeksu EHCI, očekivalo se da kreatori domaćeg zdravstvenog sistema to dočekaju kao dobru vest. Ne samo zato što se istraživanje radi za potrebe Evropskog parlamenta, čime je i zvanično potvrđeno da je EU postala zainteresovana za Srbiju, već i zbog toga što ovu procenu sve vlade dočekuju sa nestrpljenjem – ona je pokazatelj grešaka i na osnovu dobijenog izveštaja se kreira zdravstvena politika za narednu godinu. 

To što je procena pokazala da smo zemlja sa najlošijim zdravstvenim sistemom u Evropi, nije se uklopilo u „dobru vest”, ali besplatno date smernice o tome šta nam valja činiti  su predstavljale poklon koji nikako nismo smeli da odbijemo.
Odbili smo ga. Optužili smo međunarodne eksperte da su zlobni, da nemaju pojma i nastavili po svom. Rezultat je, naravno, očekivan -  dočekali smo još jednu godinu kao  poslednji, samo smo zaostatak od pet bodova za pretposlednjim zemljom uspeli da povećamo na 27 bodova.  Ili, kako je predstavljeno u EHCI izveštaju, naše nazadovanje smo pravilno rasporedili na sve segmente zdravstva: od  korupcije, preko listi čekanja pa sve do opšte stope mortaliteta od 14,2 promila, što nas svrstava u kategoriju afričkih zemalja.

Izveštaj je uglavnom ocenjen kao neuverljiv, neutemeljen i zloban. To je bio podtekst, a tekst je bio nešto konkretniji – naši medicinski zvaničnici su ocenili da im nije jasno kako je taj izveštaj rađen, ko je popunjavao upitnik, zašto nije konsultovan Institut za javno zdravlje „Batut“ (podaci se razlikuju) i da ocena ne može biti merodavna jer ona nije dobijena za kvalitet zdravstva već je izvedena iz subjektivnog mišljenja pacijenata. 

„Bio sam pomalo zatečen činjenicom da Ministarstvo zdravlja drugu godinu zaredom demantuje i prikriva rezultate evropske agencije čiji izveštaj čekaju svi u Evropi. Građanima, realno, nije čak ni potrebno da dobiju izveštaje da bismo znali gde smo. Oni znaju u kakvim se bolnicama leče, jasno vide da postoje liste čekanja za neke intervencije čak do 2025, svesni su korupcije u zdravstvu i vide zloupotrebu položaja lekara koji ih iz državnog šalju u privatni sektor...“, kaže dr Dušan Milisavljević, predsednik Odbora za zdravstvo. 


Da su problemi daleko vidljiviji od statistike zakopane u „Batutu“, potvrdili su i Doktori protiv korupcije.  „Sa institucionalizovanom korupcijom u zdravstvu, potpunom dominacijom politike nad strukom, nesposobnim ali zato poslušnim upravljačkim kadrom, srpsko zdravstvo je moralo biti ponovo poslednje u Evropi. Logično, prvi po korupciji moraju biti poslednji po kvalitetu”, kaže dr Draško Karađinović.  

Ali, da ne bismo nagađali i natezali se čiji su podaci verodostojniji, ovoga puta je dr Milisavljević iskoristio mogućnost koju mu daje funkcija predsednika Odbora za zdravstvo i pozvao švedske eksperte u srpski parlament da direktno i poslanicimi i svim zainteresovanim nevladinim udruženjima objasne metodologiju i rezultate do kojih su došli. Za skupštinskom govornicom su nas upozorili na preveliku smrtnost i od onkoloških i od kardiovaskularnih  bolesti,  na ogromnu korupciju i na nerazumno duge liste čekanja. Pokušaj Ministarstva zdravlja da to opravda činjenicom da smo veoma siromašna zemlja koja malo izdvaja za zdravstvo, ocenili su kao loše opravdanje iznoseći podatke da ni u siromašnijim zemljama (Albanija, Makedonija...) ne postoje liste čekanja i da one nisu vezane za novac već za sistem. Konkretno, da je problem u organizaciji zdravstvenog sistema i da se Ministarstvo nedomaćinski ponaša i prema novcu koji stiže u Fond i prema građanima.

Nakon višesatne debate nije se stiglo nigde, a nastalu situaciju dr Milisavljević opisuje na sledeći način: „Nije problem da neko dete dobije jedinicu u školi, problem je ako počne da se pravda da je sve znao a da ga profesori mrze iako ne pokušava da uči. Upravo tako se vlada naše ministarstvo, dva puta dobijamo najlošiju ocenu, a uporno tvrdimo da je nismo zaslužili i da nas neko mrzi. Problem se rešava tako što ćemo da učimo i da reformišemo naš zaostali i nefunkcionalni sistem. Pre svega da pođemo od lista čekanja za koje sam uveren da su veštački pravljene u velikom broju slučajeva od strane direktora nekih zdravstvenih ustanova koji ujedno imaju i svoje privatne ordinacije. Te liste čekanja su potencijalne liste za korupciju i to pitanje moramo da rešimo hitno. Umesto toga, mi problem samo produbljujemo: prošle godine na operaciju katarakte je čekalo 20.000 građana, to pitanje sam otvorio u parlamentu i dobio obećanje da će se nešto uraditi, a ovu godinu smo završili sa više od 25.000 ljudi na listi čekanja. Da ne govorim o pacijentima koji čekaju na zračnu terapiju. U mnogim bolnicama se čeka više od tri meseca, a optimalan rok je da pacijent počne sa njom  dve do tri nedelje nakon operacije,  jer u suprotnom zračenje više nema medicinski efekat, već samo možete dodatno da pogoršate stanje pacijenta.“ 

I pored svih navedenih argumenata u jednim novinama  je objavljen intervju sa ministarkom zdravlja Slavicom Đukić Dajanović, pod nazivom “Nismo najgori u Evropi, naši lekari rade kao kolege u EU, ali nema novca”. U nastavku teksta je navedeno i nekoliko primera naše uspešnosti, od kojih je jedan sve bolji odnos prema vakcinaciji. Bio je to razlog da predsednik Lige za imunizaciju prof dr Zoran Radovanović reaguje: „Prva neistina je da nismo najgori, činjenica je da smo po 48 kriterijuma, čiju je osnovanost teško osporiti, na evropskom dnu. Druga neistina je da je odsustvo novca razlog našem neslavnom plasmanu. Po podacima SZO, mi smo 2011. godine izdvajali 1.200 dolara po stanovniku za zdravstvo, što je dvostruko više nego što je ulagala od nas mnogo bolje plasirana Albanija. Takođe, opasna je implikacija da oni, navodno, napadaju i vređaju naše lekare. Težište izveštaja je na lošoj organizaciji službe, a ne na umeću lekara! Ono što nas najviše izdvaja od svih ostalih zemalja jeste loša iskorišćenost uloženog novca u zdravstvo. Taj pokazatelj nas više od svega zakucava za dno. Dakle, prozvana je ministarka, a ne doktorski plebs. A što se odnosa prema vakcinaciji tiče, ili od ministarke kriju istinu ili ona sama iz nejasnih razloga krivotvori činjenice. Epidemiolozi upozoravaju da antivakcinalisti imaju sve više uspeha, a pedijatri se sve češće suočavaju s odbijanjem roditelja da im se deca vakcinišu.“

Na ovo bi svakako trebalo nadovezati i podatak da kod nas od karcinoma grlića materice umre 7,6 žena na 100.000, a u Finskoj 0,9 i da ministarstvo kao jedini lek vidi skrining i blagovremenu terapiju, a da je u međuvremenu skoro cela Evropa prešla na vakcinaciju protiv virusa koji je uzročnik ove vrste raka.

„Stanje moramo zajednički da menjamo ne mešajući politiku u to. To je interes svih nas, bez obzira na to da li smo vlast ili opozicija, jer  sutra svi možemo da budemo pacijenti“, kaže dr Milisavljević.
Problem je što smo već danas svi pacijenti, ali se jednostavno ne lečimo isto ako smo vlast ili opozicija.



Sandra Petrušić 

 

 



 

<<Nazad